Gdje god da smo – Adela Mehić-Džanić: Networking queen

Gdje god da smo – Ova serija razgovora nastaje iz potrebe da se čuju priče osoba koje su svoje živote, znanje i identitet gradile između prostora, kultura i iskustava – ali i uprkos njima, ili baš zahvaljujući njima.

U novom izdanju serijala Gdje god da smo razgovaramo s Adelom Mehić Džanić. Adelu je nemoguće kratko opisati. No zasigurno je jedna od najprepoznatljivijih žena BiH porijeka u austrijskoj (tech) zajednici, poznata po povezivanju ljudi, ideja i prilika.

Kao osnivačica platforme Making it in Austria, Adela inspirira ljude koji grade karijere i živote daleko od domovine. Kao jedna od inicijatorica Mentee Hub platforme kreira prilike za studentice i studente. Razgovarali smo o njenom profesionalnom putu, izazovima žena u tehnologiji, važnosti umrežavanja i lekcijama koje je naučila na putu do uspjeha.

Kroz razgovore o kretanju, pripadanju i onome što ostaje isto – bez obzira gdje smo, vodit će nas Lejla Tinjić-Zaimović iz udruženja Business Women of Bosnia and Herzegovina.

Adela, često te nazivaju “networking queen”. Kako je sve počelo i da li si tada mogla zamisliti da će upravo povezivanje ljudi postati tvoj zaštitni znak?

Kratki odgovor bi bio: Ne. Ma kakvi! Što bi rekli kod nas, ni za 100 godina ne bih mogla pretpostaviti da će to postati dio mene. A sve je počelo našim dolaskom u Beč gdje smo počeli od nule – bez poslova, poznavanja jezika i bez mreže poznanstava koji bi nas mogli usmjeriti, odgovoriti na neka naša pitanja i nedoumice i usmjeriti nas dalje prema njihovim kontaktima.

U pravom smislu naše preseljenje u Beč je bio izlazak iz zone komfora.

Kroz te prve korake i prilikom traženja prvog posla, sam uspjela da se povežem sa nekoliko sjajnih osoba, sa većinom sam i dan danas u kontaktu, a neke zovem svojim prijateljicama.

Ubrzo nakon toga, od prvog posla kao Sales Trainee, je moja karijera krenula uzlaznom putanjom i kako su se koja vrata otvarala tako sam ja hrabro koračala, išla naprijed i vjerovala više sebi nego tuđim savjetima.

Kad su mi govorili da čuvam siguran posao i da ne petljam puno oko tog IoT-a (Internet of Things), ja sam prespavala i dan poslije donijela odluku da ću ipak da odem na taj razgovor za posao i vjerovali ili ne, dok sam bila za Bajram sa porodicom u Krajini, sam dobila potvrdu da jedva čekaju da počnem da radim u timu koji će biti odgovoran za CEE & Balkan.

Samim time, su se otvorila ne sama sva vrata u sklopu kompanije nego skoro pa čitavo Europsko tržiste i kroz taj posao sam ostvarila kontakte od direktorskih pozicija, menadžera, lidera, proputovala pola Europe, proširila svoju mrežu i u jednom momentu tačnije 2017. godine sam se pitala „A šta je sljedeće?!“.

Tada je došao poziv od WU Executive Academy (MBA School of Vienna University of Economics and Technical University in Vienna) da oni mene vide kao sjajnu MBA kandidatkinju – i na taj poziv sam odgovorila pozitivno iako je bilo 100 pitanja u zraku. Od finansijskih, te kako stići sve to uz posao, porodicu.

Moram ovdje naglasiti da bez podrške moga supruga to bi bilo prilično neizvedivo, ne samo MBA školovanje, nego sve ovo gore napisano. Trudimo se od kako smo skupa (a to je sada preko 20 godina) da budemo jedni drugima podrška u svakom segmentu, a posebno kad je obrazovanje u pitanju.

Ako vam samo kažem da je MBA community preko 5000 Alumni iz cijelog svijeta onda vam je sve jasno kako je moja mreža rasla eksponencijalno.

Ali uvjerena sam da se najveći  boom desio kad sam u Februaru 2020 godine objavila da svojom pričom „from 0 to 100 in Austria“ želim da inspirišem 1000 žena u IT industriji. Od tada ja nisam ista žena. Mene je to iskustvo promijenilo zauvijek!

I dovelo recimo i do mog aktivnog angažmana kako u Business Women of BiH, tako i u Female Leaders Network, BH Futures Foundation itd.

A sada kada reflektiram, na ličnom nivou, ja bih rekla da je pravi networking king bio a i dan danas jeste moj otac! Moj Babo. Njega zna cijeli USK Kanton. Kako otac tako i rahmetli Mama koji su za svakog imali lijepu riječ, otvorena vrata (bujruma je uvijek bilo), odvajali su i zadnju marku da bi nekom drugom olaksali i uvijek su bili nasmijani a dvorište puno.

Tako da sam njima beskrajno zahvalna da su nam to prenijeli na najljepši način, da su susreti zlatna vrijedni, i da ono naše malo može biti nekom drugom puno.

Vratimo se na početke. Kada si došla u Austriju, šta ti je bilo najteže, a šta najveće iznenađenje?

Ako ćemo iskreno, mi smo došli sa takvom željom u Beč i sa toliko entuzijazma da je to bilo zarazno. Ljudi su bili više nego susretljivi, otvoreni, rado su nas saslušali, dali savjete, kontakte, ohrabrivali na našem putu i stalno nam ponavljali da smo izrazito hrabri. Jedna od prvih riječi koje smo naučili je bilo “mutig” (hrabar na njemačkom). 

Koliko ti je vremena trebalo da se osjećaš “kod kuće”?

Sigurno dvije, dvije i po godine, gdje smo oboje stali na noge kako u svojim poslovima, tako i finansijski, i imali smo naš mali krug prijatelja i počeli smo pomalo da sanjamo na njemačkom. Kažu da je to znak da ste savladali jezik. A isto tako smo svo naše slobodno vrijeme iskoristili da prođemo Austriju uzduž i poprijeko i da je upoznamo kao našu kuću i to je puno pomoglo. Tako smo dolazili u kontakt sa ljudima, prirodom, kulturom i iznova se oduševljavali mogućnostima i ljepotama oko nas.

Koji savjet bi danas dala sebi iz tog perioda?

Hrabro naprijed! Vjeruj sebi i ne prihvataj prvu ponudu koju dobiješ. Ovdje se posebno odnosi na prvu platu. Tvoja diploma i radno iskustvo, znanje i vještine nisu ništa manje vrijedne od kolege Austrijanca ili kolegice Austrijanke.

Ti si jedna od žena u tehnologiji. Tech industrija tada kada si počinjala  još uvijek nije dovoljno ženska. Jesi li ikada bila jedina žena za stolom i kako si se nosila s tim?

U 80 posto slučajeva, da! U prvom timu u kojem sam bila, bila sam jedina žena i 15 kolega iz cijele Austrije. U IoT svijetu za Balkan također a onda se polako počelo mijenjati, puno značajnije kada sam počela raditi sa klijentima iz sjeverne Europe – “Nordics”.

Bilo je tu manje bezazlenih komentara tipa odgovori na email su bili često sa “gospodin Adela ili Mehić-Džanić” što se vrlo brzo dalo riješiti kroz telefonski razgovor. Ono što je kod mene izraženo bilo jeste da sam imala sjajan tim oko mene, od kolega do šefova, gdje nismo čak ni u šali dovodili nečiju ekspertizu u pitanje.

Zaista sam u tom pogledu bila počašćena da radim sa osvještenim kolegama gdje smo jedni drugima bili puna podrška. A ja lično, sam odrasla sa tri brata, sestrom i ocem, zatim sam studirala na ETF-u u Sarajevu, gdje je znacajan broj profesora a ne profesorica i kolega, tako da nisam nikad dala nikome da me tretira drugačije jer sam žena.

Šta je potrebno da više djevojaka iz BiH i regiona odabere karijeru u tehnologiji?

Iz nekog mog iskustva, djevojke sa naših prostora su u značajnom broju i biraju karijeru u tehnologiji, kao i u drugim industrijama. U to se iznova uvjeravam kroz mentorstvo u BH Futures Foundation a nedavno i kroz mentoring program GirlITThing.

Ono što je karakteristično za BiH a i za svijet, jeste činjenica da istaknutije liderske a i menadžerske pozicije, znači C-Level i dalje zauzimaju muškarci koji time okupiraju značajan medijski prostor (recimo na Linkedin-u) što ostavlja dojam da nema puno žena u tehnologiji. Plus, mi žene, često, ali ne i uvijek, ne želimo da se ističemo ili smatramo da svi vi ti sjajni rezultati svakako dio posla koji obavljamo.

Mnogi govore da je networking važan, ali ga rijetki zaista razumiju. Šta networking zapravo jeste, a šta nije?

O ovoj temi su napisane hiljade knjiga a ja sam pročitala nekih desetak i moram prije svega reći da networking nije “magic pill” koja može sve probleme da riješi ali itekako može da olakša. Recimo, kod traženja posla je izrazito učinkovit. Ono kako ga ja percipiram jeste stvaranje prilika, korisni razgovori i razmjene znanja i iskustava i ono što jedan kvalitetan networking traži jeste vrijeme, posvećenost i kontinuirano ulaganje.

Ja sam znala reći da ja više ne ,Guglam, već da pitam svoju mrežu i to je zaista tako. Kroz svaki projekat, angažman, panel, asocijaciju, posao sam se trudila da inicijalno dam više (bilo to vremena, ideja, kontakata) nego što mi treba i da u svim tim aktivnostima uživam i dam 100% sebe.

Koja ti je najvažnija poslovna ili životna prilika došla upravo zahvaljujući jednom razgovoru?

Na samom početku sam ukratko opisala svoj prelazak iz klasičnog telco posla u svijet IoT-a i to je bilo zahvaljujući jednom razgovoru sa kolegom i zajedničkoj posjeti jednom klijentu. Tu više nije trebao moj CV. Za sljedeći posao – prelazak u softversku kompaniju, u kojoj sam i sada, nije mi trebao CV. Već smo radili zajedno na jednom projektu i oni su strpljivo čekali da ja završim svoj MBA da bih prešla u njihovu kompaniju i gradila cijeli Sales & Business Development tim. 

Kako introverti mogu graditi kvalitetnu mrežu kontakata?

Odgovor se krije u pitanju. Za sve nas, naglasak je na kvalitetnoj mreži, a to za nekog mogu biti tri bliska kontakta a za nekog poput mene 1000! Introverti imaju jednu sjajnu kvalitetu a to je da pozorno i svjesno slušaju (‘active listening’) što je odličan start za kvalitetan odnos, razmjenu, pokretanje biznisa, pa i prijateljstva. Ja volim istaknuti da sam kroz Business Women of BiH upoznala brilijantne žene i čast mi je da neke od njih mogu zvati svojim prijateljicama a druge pozvati za savjet u pola dana ili noći.

Tako da, i za introverte i ekstroverte, recept je isti: pažnja, vrijeme i posvećenost pomiču planine i od stranca prave prijatelja.

Kroz “Making it in Austria” razgovarala si s brojnim inspirativnim ljudima. Koja te priča posebno dotakla? 

Istina. MIIA trenutno ima 112 intervjua na Youtube kanalu. Inspirativne priče iz cijelog svijeta. Meni su zaista sve posebne i svakom intervju sam se radovala kao malo dijete. Od malena sam voljela da slušam priče od starijih Nena i Deda i to je ostalo i dan danas. Svaka priča je posebna jer je njihova a ja imam čast da je čujem po prvi put i sa zadovoljstvom dijelim dalje sa publikom na YT kanalu.

Šta je zajedničko ljudima koji su “uspjeli”?

Jedno je sigurno a to je da  nisu odustali i vjeruju u sebe, jer kako drugačije objasniti uspjeh u stranoj zemlji, gdje moramo početi često od nule?! Još jednu karakteristiku bih izdvojila a to je da nesebično dijele svoje znanje, vrijeme, kontakte i jedni su od najempatičnijih ljudi koje poznajem. Jer se vrlo brzo mogu vratiti na svoje početke i samim time staviti na raspolaganje drugima koji prolaze slična iskustva ne bi li im bar malo olakšali taj put kojim koračaju.

Jedna si od žena koje su pokrenule MenteeHub, isti gradi most između mladih talenata i iskusnih profesionalaca. Kako je nastala ideja za ovu inicijativu i šta te motivisalo da uložiš svoje vrijeme i energiju u razvoj ovakve zajednice?

Ta ideja je već neko vrijeme bila kod Amre Ibrić i Selme Ćudić, i one su tu ideju sa mnom podijelile na jednoj od legendarnih BWBH End of the year party-a, i ja sam onako odmah uključila našu Jasminu Buhre i tako smo krenule. Ubrzo nakon toga smo se našle, prijavile udruženje i startale sa mentorskim programom.

Moja inicijalna motivacija je bila želja da radim na zajedničkom projektu sa Amrom, Selmom i Jasminom jer ih izrazito cijenim i svaka je fenomenalna u svojim branšama a budući da sam i ja bila jedno vrijeme studentica u Beču, željela sam da olakšam te inicijalne korake prilikom traženje posla – da li kroz CV review, pomoći oko radne dozvole, kontakata iz industrije i slično.

Kad sam već u prilici, kako ne pomoći?!

Kroz svoj rad često povezuješ ljude i gradiš zajednice. Šta za tebe znači biti dio Business Women of BiH mreže i koliko su ženska podrška i solidarnost važne na poslovnom putu?

Za mene je BWBH čista ljubav, prijateljstvo i snaga. Samo postojanje BWBH-a je za mene uvijek bila inspiracija i vjetar u leđa i sa ponosom ističem da sam članica i da sam nekoliko godina bila u prilici da aktivno kreiram sadržaj i doprinesem širenju BWBH misije.

Znam te kao mladu ženu, danas si majka dvoje djece. Kako ti izgleda balans trenutno: ti i karijera,ti i majčinstvo i ti i privatni život?  

Ovo je najteže pitanje od svih ostalih  – ja lično počinjem sve više da sumnjam da za mene postoji taj balans. Kod mene je to sve tako isprepleteno, dok bebica, sada dječak spava, ja ti pišem LinkedIn post-ove, dogovaram govornice za naš naredni event uživo (ConnectingFutures – 10.9.2026, 15.30, Beč). Ili dok sam na stage-u na panelu, naša djevojčica je sa mnom u publici u prvom redu, a često i kod mene u krilu.

Tako da je zaista šareno, veselo, često i previše tako da sam na kraju dana prilično umorna i idem na spavanje sa djecom. To je jedna od blagodati majčinstva – da sam shvatila značaj i vrijednost kvalitetnog sna.

Ono gdje ćemo se sve Mame vjerovatno složiti jeste da nam fali taj jedan sat vremena dnevno za sebe i da će neke stvari kada porastu biti lakše.

Kada bi mogla poslati jednu poruku djevojčici iz Bosne i Hercegovine koja danas sanja karijeru negdje u svijetu – šta bi joj rekla? 

Voljela bih da zajedno prepravimo nama dobro poznatu rečenicu “TVOJE JE SAMO DA UČIŠ!”. Voljela bih da joj poručim “TVOJE JE SVE I SAMO JE NEBO GRANICA!”.Uči, putuj, mijenjaj gradove, sklapaj konktakte i prijateljstva, idi hrabro naprijed, otvori svaka vrata i ne boj se grešaka – one su tu da nas ojačaju i nauče i okruži se ljudima koji te oplemenjuju i hrabro bodre.