Gdje god da smo – Melisa Hujić: Uspjeh je ostati vjeran sebi

Ovog puta u okviru serijala Gdje god da smo razgovaramo sa Melisom Hujić. Melisa je dizajnerica, poduzetnica i ime iza brendova ETIQUETTE i Sara Rose. Kroz razgovore o kretanju, pripadanju i onome što ostaje isto – bez obzira gdje smo, vodit će nas Lejla Tinjić-Zaimović iz udruženja Business Women of Bosnia and Herzegovina.

Ovaj mjesec slaviš jednu lijepu godišnjicu – godišnjicu otvaranja Etiquette butika. Kada pogledaš unazad na sve ove godine, šta prvo pomisliš?

Prvo pomislim – kako je sve brzo prošlo. A onda osjetim jednu veliku zahvalnost. Za sve što sam naučila, za ljude koje sam upoznala, za žene koje su prošle kroz moj butik, za svaki komad koji je nastao iz neke ideje. Kad sam otvorila butik, nisam imala predstavu koliko će me Etiquette promijeniti. Mislila sam da gradim brend, a zapravo sam kroz njega gradila samu sebe. Danas znam da iza svakog komada koji napravimo stoji mnogo više od tkanine, kroja i šava. Stoje godine rada, emocije, pogreške, hrabrost i jedna velika želja da napravimo nešto što će žene zaista poželjeti nositi. Najljepše mi je što je Etiquette vremenom postao mjesto u kojem se susreću moda, kreativnost, ljudi i priče. I možda mi je upravo to najveća vrijednost svega što smo do sada napravili.

Tvoj put zapravo nije počeo u modi. Šta je bio taj prelomni trenutak kada si odlučila napraviti nešto svoje i krenuti u svijet poduzetništva?

Mislim da nije postojao samo jedan  trenutak. To je više bio proces u kojem sam sve više osjećala potrebu da napravim nešto što je potpuno moje. Oduvijek sam imala potrebu da stvaram, da nešto mijenjam i da ideju pretvorim u konkretan proizvod. Moda je nekako prirodno došla kao prostor u kojem mogu spojiti ono što znam sa onim što osjećam. Shvatila sam da ne želim samo raditi nešto svoje – želim napraviti nešto u šta ću moći staviti dio sebe. I tako je počela priča o Etiquetteu.

Postoji li nešto sto danas znaš o poduzetništvu, o ljudima ili o sebi, a voljela bi da si to znala kada si počinjala? 

Kada počinješ, puno razmišljaš o tome šta će drugi reći, hoće li razumjeti tvoju ideju, hoće li je prihvatiti. Danas puno više vjerujem svom osjećaju. U stvarnosti, mnogo toga naučiš tek kada kreneš. O sebi sam naučila da mogu mnogo više nego što sam mislila. Da mogu pasti, biti umorna, preispitivati se i opet ustati i nastaviti. I možda najvažnije – shvatila  sam da uspjeh nije uvijek veliki korak naprijed. Nekad je uspjeh samo to što si, uprkos svemu, ostao vjeran sebi.

Kada govoriš o Etiquetteu, meni se čini da nikada nije bila samo stvar u tome da napraviš lijep komad odjeće. Uspjela si izgraditi prepoznatljiv stil, sa mnogo individualnosti. Šta želiš da žena osjeti kada obuče nešto što nosi tvoj potpis? 

Želim da se žena, kada obuče Etiquette, osjeti posebno. Ali ne posebno zato što nosi nešto što je drugačije od drugih, nego posebno zato što se u tom komadu prepozna. Odjeća treba da bude način da pokažemo ko smo, a ne da nas sakrije iza nečega što je trenutno popularno. Volim trenutak kada žena stane pred ogledalo i pomisli: „Da, ovo sam ja.“ Kada joj se promijeni držanje, kada se nasmije sama sebi i kada osjeti onu neku tihu sigurnost u sebi.

Svaki Etiquette komad ima svoju priču, ali tek kada ga žena obuče, on dobije pravi karakter. Ona mu daje dušu. I zato isti komad na dvije žene nikada nije isti – svaka ga nosi na svoj način, sa svojom energijom, svojom ženstvenošću. Ako žena u nekom mom komadu osjeti samopouzdanje, slobodu i zadovoljstvo što je upravo to obukla, onda je moj posao ispunjen.

Od prvih ideja do danas Etiquette je zaista prošao veliki put – kolekcije, butik, modne revije, rast i razvoj brenda Sara Rose i prisutnost izvan BiH. Koji korak ti je bio najdraži?

Teško mi je izdvojiti samo jedan jer svaki period ima svoju posebnu emociju. Otvaranje butika mi je posebno u srcu. Jer tada je nešto što je dugo živjelo u mojoj glavi i mojim snovima dobilo svoj prostor. Ipak, otvaranje butika mi je posebno važno. Do tada su mnoge stvari postojale kao ideja, kolekcija ili projekat, a onda smo odjednom imali svoj fizički prostor. To je bio osjećaj da je nešto što sam dugo gradila zaista dobilo svoje mjesto.

Posebno su mi drage i modne revije, jer tada cijeli proces – od ideje, materijala i šivenja do konačnog izlaska na pistu – dobije svoje lice. I SaraRose mi je jako važan dio tog puta jer mi je dala jedan novi prostor za igru, istraživanje i stvaranje. Volim što se brendovi razvijaju zajedno sa mnom.

Znamo da u svakoj priči ima dosta borbe. Šta ti je u tom procesu od početaka do današnje prepoznatljivosti brendova i otvorenja vlastitog butika bilo najteže?

Najteže je bilo ostati svoj. Jer nije teško samo raditi. Teško je raditi onda kada ne znaš hoće li se sve što daješ vratiti. Kada ulažeš vrijeme, novac, energiju i emociju, a rezultati ne dođu odmah. Bilo je trenutaka kada sam se pitala da li sve ovo ima smisla. Ali svaki put kada bih pomislila da ću odustati, pojavila bi se neka nova žena, neka nova ideja, neka nova prilika… i podsjetila me zašto sam počela. Mislim da je u svakom poslu najteža ona nevidljiva borba koju vodiš sam sa sobom. I danas je ima. Samo je sada bolje poznajem.

Dugo godina si članica udruženja poslovnih žena BiH. Koliko su ti žene koje si srela kroz godine bile važne na tvom poslovnom i životnom putu?

Jako. Mislim da je jedna od najljepših stvari koje sam dobila kroz poduzetništvo upravo mogućnost da upoznam toliko različitih žena.

Nijedna žena ne treba misliti da sve mora uraditi sama. Žene koje sam upoznala kroz godine bile su mi inspiracija, podrška, nekad lekcija, nekad prijateljstvo. Posebno volim tu našu žensku energiju kada se žene ne takmiče jedna protiv druge, nego jedna drugoj naprave prostor. Neke od najljepših poslovnih prilika došle su kroz žene. Ali još važnije, neka od najljepših prijateljstava. Zato vjerujem u žene. 

Bez obzira na to koliko je Etiquette rastao, ti si ostala prisutna u našoj zajednici. Svake godine si sa nama na BWBH bazaru u Beču, i to nam svima mnogo znači. Šta tebi znači ta veza sa ženama iz BiH koje danas žive širom svijeta?

Meni je ta veza jako emotivna. Gdje god da naši ljudi žive, mislim da uvijek postoji dio njih koji ostaje vezan za mjesto iz kojeg dolaze. BWBH bazar u Beču mi je drag upravo zbog toga što je on mjesto susreta. Ljudi koji žive godinama van Bosne i Hercegovine i dalje žele nešto što ih podsjeća na njihov dom, jezik, kulturu, ljude i emocije. Tu se ne susreću samo proizvodi i kupci. Susreću se ljudi, priče, emocije i jedna zajednička pripadnost. Lijepo je vidjeti koliko ljudi iz BiH, bez obzira gdje danas žive, žele podržati domaće kreativce i male biznise.  Svaki put kada se vratim iz Beča, vratim se nekako punija. Sa novim poznanstvima, novim idejama i onim lijepim osjećajem da, bez obzira gdje živimo, imamo naše ljude.

Serijal se zove „Gdje god da smo“. Bez obzira gdje živimo i radimo, svi sa sobom nosimo nešto što nas oblikuje. Šta ti nosiš sa sobom, gdje god da si?

Nosim sa sobom Sarajevo, svoju porodicu, ljude koje sam upoznala kroz ovaj posao , svoje prijatelje. Nosim i jednu vrstu upornosti – onu našu, bosansku, kada se nekako uvijek snađeš i nastaviš dalje. Mislim da je najvažnije da ne zaboravimo ko smo. I da ono što jesmo ponesemo sa sobom – bez obzira koliko daleko otišli