Poslovne žene i njihovi tajni hobiji

Ovaj put bih sa vama o jednoj jako bitnoj temi o kojoj se jako malo priča. Pored toga što se jako trudimo da budemo uspješne u biznisu i da smo ravnopravne sa muškarcima (mada smo, ruku na srce, puno puta i bolje od njih) nekada se dešava da same sebe sabotiramo da ipak budemo potpuno svoje i da ono što radimo u privatnom životu, poput interesa i hobija samouvjereno promovišemo i u poslovnom svijetu. Moja generalna predstava je uvijek da se žene trude biti dosta ozbiljnije nego muškarci i da sebi ne žele dozvoliti da ih neko smatra luckastim ili neozbiljnim, bez obzira što su možda u poslovnom svijetu jako sposobne i uspješne. Kao da će se sa malo neozbiljnosti srušiti kao kula od karata stub kredibiliteta koje su stvorile predanim radom.

Kako bih vam ilustrirala ovaj primjer ispričaću vam priču o nečemu što je mene mučilo jako dugo vremena…naime karijeru sam počela kao pravnica te se time uvijek trudila da sam ekstremno ozbiljna u svemu što radim, zbog same prirode područja kojim sam se bavila. I kroz oba master studija sam ostala prvi put na području prava, drugi put sam zakoračila i u ekonomiju i nekretnine…poslije advokatskih kancelarija i real estate kompanija, došlo je vrijeme da radim u banci. Tamo sam se još više uozbiljila budući da smo bili special task force tim koji je tražio nepravilnosti poslije afere Hypo.

Dakle samo je još preostajalo da zaista progutam metlu i mogla bih plašiti ptice u kukuruzima 🙂 Mala šala, ali zaista sam uspjeh u poslu uvijek povezivala sa tom ozbiljnošću –  posebno jer sam uvijek bila najmladja u timovima i osjećala da se moram dokazivati… Uvijek sam imala osjećaj da što sam se muškobanjastije oblačila, da su me ljudi shvatali ozbiljnije. Barem dok se ne dokažem i dok me ljudi ne upoznaju…tako je za mene bilo tipično to da uvijek na početku oblačim crne pantole i bijelu košulju, a sa suknjama počnem poslije mjesec dva na radnom mjestu….Ipak,i te suknje i haljine su uvijek bile poslovne i jako ozbiljne. I sve što je bilo izvan posla je uvijek bilo ozbiljno.

Na društvenim mrežama samo poneki selfi sa putovanja, bez ikakvih kreativnih podviga jer to mi se uvije činilo kao nešto što će me gurnuti u tu sferu neozbiljnosti i nedovoljne zrelosti da me shvate kao ozbiljnu u poslu… A istina je da sam svo to vrijeme imala potrebu da pored tako strogog posla radim nešto kreativno poput snimanja nekih smiješnih videa, objavljivanja zanimljivih modnih kombinacija, pravljenja zanimljivih frizura ili šminkanja ali mi to nije ni izbliza padalo na pamet, u stvarnom životu…to je bio neki film koji sam ja vrtila u svojoj glavi. A sve to na osnovu neke moje usadjene predstave kako jedna ozbiljna poslovna žena mora da se ponaša.

Kada samo otišla na trudnički i ujedno mi je istekao ugovor sa bankom, po prvi put nisam bila vezana ni za jedan fakultet niti firmu, što mi je konačno dalo hrabrosti i odvažnosti da otvorim vlastiti fashion&lifestyle blog gdje bih radila zaista to, što neozbiljne žene koje žive u mojoj glavi rade 🙂 Tu sam eksperimentisala sa modom, fotografijom, receptima…kako se kraj porodiljskog približavao ozibiljna žena iz moje glave je upozoravala da ipak moramo i nešto ozbiljno da radimo, ako ćemo već da trošimo vrijeme na kreativne izlete – tako je pravnica uočila pravnu prazninu baš tamo odakle je izvirala kreativa i nastala priča koju svi vjerovatno znate: godine istraživanja prvo pravne a onda marketinške strane influencers marketinga i digitalnog brendinga koje danas zovem dijelom svoje profesije.

Bez obzira što sam o ovome napisala na desetine analiza, pisanih po standardima za naučne i stručne radove i koje su objavili jako priznati stručni magazini u Sloveniji, što sam bila dio stručne grupe za analize promjene zakona i što mi je to omogućilo da postanem jedan od rijetkih stručnjaka fokusiranih na to područje, istina je da sam se uvijek osjećala ranjivom i manje vrijednom u poslovnom svijetu baš zbog te ljubavi prema fotografiji i modi, koju sam upražnjavala kako na blogu tako i na društvenim mrežama poput Instagrama.

Kada bih razgovarala sa nekim od mojih kolega iz prošlog života, pravnika, ekonomista uvijek bih spominjala samo taj marketinški i digital brending aspekt i onako nabrzinu, da je praktični dio toga i moj blog…to i činjenicu da ja uživam, da na Instagramu snimam šta ima u Zari i probavam razne krpice te sa curama koje su uglavnom i po deset godina mladje o mene raspravljam šta kupiti, šta ne i sl. bih krila kao zmija noge, pažljivo i hirurškom preciznošću razdvajajući ta dva dijela života kao vodu i ulje. Zašto, iz današnje  perspektive, zaista ni sama ne znam… ustvari znam, samo tada nisam znala…

Istina je da je takva vrsta spoja rijetka – da kreativci sa Instagrama rijetko postaju dio strogog poslovnog svijeta i tradicionalnih okruženja, poput banaka a s druge strane ove poslovne žene nisu baš neko koga ćete naći na Instagramu da doživljava ekstaze oko neke majice, koju je našla baš u svom broju na rasprodaji za 20 EUR… 

Istina je i da je javna percepcija Instagram influencera dovela do toga da je to neki pojam koji se izjednačava sa starletama i ženama koje ne rade ništa, nego se samo slikaju (što naravno nije uvijek pravilo i istina)… Istina je i da sam ja o fenomenu influencera napisala stotine stranica, gdje sam red po red analizirala socio-kulturološke i psihološke efekte influencera na insta generacije…Istina je i da mi to nije pomoglo da shvatim da je jako malo vjerovatno da će me neko poistovjetiti sa praznoglavom lutkom kojoj je samo Zara u glavi…

Dugo sam se borila sa tom nesigurnošći i činjenica da zadnjih godinu dana radim na puno projekata osobnog i profesionalnog brendinga poslovnih žena mi je zapravo pomogla da počnem da i sama slušam ono što govorim drugima – radna disciplina, fokus i autentičnost će nas uvijek dovesti tamo gdje želimo ići, a autentičnost je ono što nas odvaja od drugih i što je osnova našeg osobnog brendinga.

Mi žene smo sada u fazi gdje je i realno očekivati da budemo ravnopravne sa muškarcima u poslovnom svijetu  ( mada nas čeka još puno borbe) pa možemo preuzeti i njihovu naviku da bez obzira koliko uspješni u poslu bili zadrže i svoje “little silly hobbies” kao što je igranje igrica, skupljanje nekih figurica action likova ili slaganje lego kockica… I mi smo sada u situaciji da se naš glas konačno čuje i da možemo reći i priznati da smo sve ono što zaista jesmo. I znate kako kažu “one decisive person is always in majority” – kada mi vjerujemo u ono što radimo i kada sa svom snagom prigrlimo ono što jesmo, postajemo nezamjenjivi u svim odnosima koje gradimo – bilo da su privatni ili poslovni. 

Ukoliko smo u nekoj knjizi pročitale kako se ponaša neka poznata i uspješna žena i želimo to kopirati, nikada nećemo biti ništa do njena blijeda sjenka! Vjerujte, govorim iz iskustva – puno puta sam sebe pokušala ubijediti da je najbolje da postanem kao Angela Merkel, da imam jedno odijelo deset godina i da samo mijenjam boje i košulje – to ne bih bila ja! Ja sam ona žena koja se svako jutro budi preuzbudjenja da izabere novi outfit i naušnice.

Koja ste vi žena?