Adela Mehić Džanić iz Beča: Ljudi i tehnologija me inspirišu

Potpredsjednica WU EA Female Leaders Network i voditeljica CSP odjela kompanije Mavoco iz Beča o svom djetinjstvu, poslovnim uspjesima ali i prilagođavanju novonastaloj situaciji izazvanoj koronavirusom

Priča Adele Mehić-Džanić, tipična je za mnoge ljude koji dolaze iz srednje i istočne Evrope. Tokom njenog djetinjstva u Bosni ljudi su živjeli dobro. Onda je 1992. godine izbio rat: “Preko noći cijeli se naš svijet preokrenuo – imali smo sve, a onda nismo imali ništa!”.

Ovo iskustvo ostavilo je dubok dojam na mladu ženu i cijelu njenu generaciju: “Često razgovaram o tome sa svojim prijateljima od kojih su mnogi izgradili kompanije u Austriji. Koronavirusna kriza podsjeća nas na to”. Ali krize koje su već doživjeli učinili su ih jačima: “Vidjeli smo kako dolazi do koronavirusne krize, analizirali smo je, stekli smo grubo razumijevanje njenih učinaka, a zatim smo jednostavno nastavili. Pregrupirali smo se i prilagodili situaciji”.

Kao menadžerica Adela Mehić-Džanić pobrinula se da bude tu za svoje zaposlenike – zatvaranje kancelarija, odjednom rad od kuće, zatvaranje granica i odvajanje od prijatelja i familije bili su veliki šok koji je pogodio i profesionalnu i privatnu sferu. Odmah je potražila odgovor na sljedeće pitanje: “Kako će ova situacija uticati na moj tim i naše projekte, i koliko je siguran moj posao?”. Postupno, tim se navikao na “novo normalno”. Primili su nove zahtjeve za projekte, a kupci su se vratili. Srećom, kao softversko poduzeće, rad od kuće i virtualna saradnja na pet lokacija u Evropi nisu im bili posve novi. Adela Mehić-Džanić odlučila je proaktivno tražiti rješenja u ovakvoj situaciji…, piše she.hr portal. U nastavku donosimo intervju koji je sa Mehić-Džanić napravio Magazin Glasa Slavonije.

Bečka iskustva

Potpredsjednica ste WU EA Female Leaders Network i voditeljica CSP odjela kompanije Mavoco. Recite nam nešto o tome?

– Često me ljudi pitaju čime se bavim i šta me inspiriše. Ukratko, ljudi i tehnologija. Od oktobra 2019. voditeljica sam CSP odjela kompanije Mavoco sa sjedištem u Austriji. Mavoco je jedna od top-softverskih tvrtki (software house) čiju Internet of Things platformu koriste najveći svjetski telekom operatori, skupa u partnerstvu sa svjetskom tvrtkom Nokia WING. Ja se bavim stvarima vezanima uz Internet of Things (Internet stvari) zadnjih pet godina i mogu sa zadovoljstvom kazati da sam tu gotovo od samoga početka, kada se sve ovo zvalo Machine-to-Machine Communication i Big Data. Trenutačno s timom radim na nekoliko internacionalnih projekata i ono o čemu svakodnevno svjedočimo jest to da je digitalizacija tu da ostane i da već sada kroz ovu krizu vidimo koliko tehnologija igra sve značajnu ulogu u našim životima. Moj posao je približiti digitalizaciju krajnjem korisniku i zajedno s našim partnerima i korisnicima razvijati biznis-modele koje će omogućiti monetizaciju tehnologije, povećanje produktivnosti i efikasnosti te iznalaženje novih ponuda za krajnje korisnike. Zaista je velika čast i zadovoljstvo raditi na tako značajnim projektima i imati povjerenje vodećih globalnih telekom operatora i zajedno s njima stvarati nove mogućnosti i ponude za krajnje korisnike.

Svakako da je neizostavni dio mog života i naše udruženje – Female Leaders Network – koje je osnovano 2018., na WU EA – MBA Business School u Beču radi umrežavanja i međusobne podrške kako profesionalno tako i privatno. Naša misija je Together we are stronger!, i vjerujemo da zajedničkim snagama možemo promijeniti svijet nabolje i biti primjeri/uzori u društvu i za sljedeće generacije. Svi čitamo o mnogostrukim izazovima s kojima se susreću žene u svim slojevima društva i ovo je naš doprinos prema rješenju. S tim u vezi kreirale smo platformu za razmjenu i umrežavanje, gdje svakim novim druženjem nudimo rješenja za neke od gorućih izazova (pregovaranje oko plate, unapređenje posla, work-life-balance, mentoring i mnoge druge aktivnosti). Svakodnevni uspjesi naših članica najveća su potvrda da smo na pravom putu i da je naša ponuda na pravom mjestu te da zajedničkim snagama možemo mijenjati trenutni status quo globalnog društva.

Globalna priča

Kako je živjeti i raditi u Beču u vrijeme ove koronakrize? Kako se lockdown odrazio na austrijsku ekonomiju, trpi li poslovanje i danas, kad su mjere ograničenja popustile, a koji su problemi i dalje ključni?

– U posljednje vrijeme uhvatila sam sebe kako koristim poređenje “prije” i “poslije” koronakrize. Moje lično iskustvo upućuje da su se stvari počele fundamentalno mijenjati i nastavit će u tom smjeru; korona je u određenoj mjeri uticala na sva područja našeg života. Evo, na primjeru moga posla. Od 13. marta radim od kuće, od jula i augusta – tri dana od kuće i dva dana u kancelariji zajedno s timom. Budući da je moj posao uvijek bio globalna priča, moj opis posla nije se promijenio, promijenili su se alati komunikacije. Prije korone bilo je sasvim prihvatljivo da za jednodnevni workshop s klijentom letimo do klijenta i radimo face-to-face meeting s cijelim timom. Danas i dalje imamo workshop, samo ti isti poslovi sada su online. Tako da se i iz ovog našeg primjera vrlo lako može zaključiti da su avioindustrija i turizam pretrpjeli snažan udarac i da će njihov oporavak potrajati dugo i da ćemo svakako vidjeti nova restrukturiranja, prodaju, a i zatvaranje kompanija, čemu smo svjedoci u zadnjih nekoliko mjeseci. Ne samo u Beču, nego i globalno. Rekla bih da svaka kompanija i grana industrije vode svoje bitke i da nam je svima zajedničko jedna velika neizvjesnost, nedostatak liderstva i brzina promjena. Nedavno sam u razgovoru s prijateljem pričala na temu njegovih izazova u kompaniji gdje on radi i prvo što mi je rekao jest to da iščekuje promjene od septembra kada bi se uposlenici trebali u većem broju vratiti u kancelariju. Uglavnom, svi smo izloženi valu promjena i prilagodbi na novi sistem rada. Svakako jedna od tema koja brine stanovništvo u cijeloj Austriji, jest povratak djece u škole, hoće li biti drugog vala i novog lockdowna te kako uskladiti sve svoje obveze kako na poslu tako i u porodici. Uostalom, tako je i u Hrvatskoj.

Osobno iskustvo

U Vašem nedavnom prilogu za she.hr portal, koji smo već spomenuli, između ostaloga rekli ste da je pravo vodstvo posebno važno tokom krize, a ponudili ste i sedam savjeta za menadžere. Možete li ponoviti gradivo, da se tako izrazim, pa malo šire pojasniti o čemu se radi?

– To je jedna jako zanimljiva priča, a poziv da pišem taj članak došao je iz WU Executive Academy, gdje sam završila svoj MBA studij i imam zadovoljstvo zajedno s timom voditi WU EA Female Leaders Network kao potpredsjednica. Pitanje je bilo mogu li podijeliti svoje osobno iskustvo, kako se nosim s koronakrizom, i ima li istine u tome da ljudi s CEE prostora potpuno drugačije doživljavaju ovu krizu jer je, recimo moja generacija, doživjela pad Jugoslavije, rat u Bosni i Hercegovini, ekonomsku krizu i posljedice rata te svakako globalnu ekonomsku krizu. Budući da WU EA globalna organizacija i da imaju diplomante s prostora Balkana, menadžment WU EA bio je zainteresovan čuti i moje mišljenje. Kako su oni to objasnili jednoj mojoj godišnjakinji ovdje u Austriji, ovo je jedna od prvih većih kriza i koji su to savjeti meni pomogli kroz život da se nosim s promjenama i izazovima.

Prije svega, naglasila bih da su promjene nastupile iznenada, gotovo preko noći, gdje se naš život mijenja, i samim time mnogo je stvari u životu koje su izvan naše kontrole. Ono što meni pomaže u ovakvim situacijama jest fokus na stvari i promjene koje su u mojoj moći. Što je to konkretno na što mogu uticati u svome životu, poslu i neposrednoj okolini, a koje su to stvari na koje nemam uticaja, kao što je ova korona sada, ili kao što je to bio rat 1992., koji nam je došao pred vrata, preko noći, i promijenio naše svjetove i naše živote. Ništa više nije bio isto. Mi smo napustili našu kuću u zadnjem trenutku i po povratku, u augutu 1995., našli smo praznu kuću punu ožiljaka rata, i najmanje je tu bilo nas i naših stvari i uspomena. Moja je porodica, kao i svi naši susjedi, sve izgubila tokom rata, ali smo svi opet hrabro, bez predaje krenuli graditi novi život za nas i za svoju djecu. I 25 godina kasnije imamo novu sliku društva o kojem tada nismo mogli niti sanjati. Ja sjedim trenutno u Beču, pišem odgovore na pitanja koja ste mi poslali, radim od kuće s klijentima iz UK-a i SAD-a na dnevnoj bazi; moj sadašnji opis posla i industrija nisu postojali prije 25 godina, i ja se sad pitam kako li će tek naše društvo i ekonomija izgledati za pet, ali i za 25 godina. Ili, kako je to kazao Heraklit: The only thing that is constant is change – jedino što je stalno, to su promjene!

 

Tekst preuzet sa: Moja BiH