Znatiželja (ni)je ubila mačku

Piše Alisa Isaković |

Odlučivši se za tehnički fakultet znala sam da mi prilikom završetka istoga neće faliti izazova.
Time je prvi značajniji korak načinjen.

S obzirom da sam se na mašinskom fakultetu odlučila za odsjek „Menadžment proizvodnim tehnologijama“ i da me fasciniralo sve što se može opipati rukom znala sam da će mi u budućnosti rad u proizvodnji donositi veliku radost. Proračuni, mašine, dijelovi i svi detalji koji dolaze sa proizvodnjom.

No, očigledno je sudbina htjela drukčije, pa i ja nakon završetka studija nisam odmah mogla naći posao, za razliku od svojih muških kolega.

Iz osobnog protesta odlučila sam da ću uporno tražiti posao van granica Bosne i Hercegovine, a ako taj poduhvat ne bi uspio tješila me misao da ću kad tad dobiti posao u BiH.

Jedna od osobina koja me krasila na fakultetu jeste da nikad nisam uokolo puno pričala o temama koje su me interesovale, za razliku od ostalih koji su većinom uvijek ispitkivali: „A kako si ti ono uradio/-la ili našao/-la?“. Naravno da treba razmjenjivali iskustva i mišljenja, ali moja granica je bila prvo probati, pa onda pitati. Što je kod većine bilo drukčije.

Tako je bilo i sa traženjem posla vani. Oslonivši se na poznavanje njemačkog jezika čačkala sam i dan i noć. Jedina misao koja me vodila je bila: Traži!

I tu dolazim na naglasak na riječ „čačkati“. Sve što smo detaljnjije u znatiželji i potražnji, uvijek se krećemo ka nečemu. To nešto je uvijek korak ka višoj stepenici.

Time je nekako počeo novi odsjek u mom životu.
Potvrdan odgovor iz Austrije je stigao i ja sam spakovala svoje stvari napustivši sve poznato.

Iako Austrija nije toliko daleko, moji roditelji nisu poznavali apsolutno nikoga u gradu u koji sam došla: Steyr u gornjoj Austriji.

No o tome nisam uopće razmišljala. Samo o onome da je došlo ono što sam priželjkivala i danima tražila.

Počevši u konstrukciji i radeći u različitim odjelima i na različitim projektima, 2021 godine sam dobila priliku da pređem u prodaju. S obzirom na otvoren i komunikativ karakter radovalo me što su se za mene opet otvorila nova vrata.

Sve ostalo što se ovih godina događalo popratno sa poslom se dogodilo zahvaljujući opet mojoj znatiželji.

Upoznavanje novih ljudi:

• na primjer: preko udruženja „Welcome to Upper Austria“
• partnera za penjanje preko osiguranja auta.

Austrijske kulture:

• ko bi rekao da će mi najdraža supa postati „Frittatensuppe“.
  (S obzirom da ne volim kada je tijesto mecavo u dodiru sa tekućinom.)

Nova znanja i vještine:

• planiranje pakovanja,
• projektni menadžment,
• kontrola i upravljanje prodajom…

Poanta je da se svaki put iznova treba katapultirati iz vlastita četiri zida i tragati za novim.
Dovoljno je i da odprilike znate u kojem se smijeru želite kretati.